Spittelberg
od 1525
Spittelberg, bivše predgrađe, predstavlja jedan od najzanimljivijih kvartova u Beču. Njegova povijest stara je nekoliko stoljeća. U srednjem vijeku ovo područje su činili pašnjaci, a kasnije su ovdje podignuti vinogradi.
1525. godine građanska bolnica kupuje ovo zemljište, na kojem je 1568. izgrađeno osam kuća. To su najstarija poznata zdanja izgrađena na Spittelbergu.
1675. godine je Christoph Sigmund Freiherr von Kirchberg kupio ova zemljišta, te je sitne parcele (približne veličine od po četiri četvorna metra) iznajmljivao doseljenicima za godišnju cijenu od po 1 Guldena. Stanovnici su uglavnom bili Hrvati, koji su teško radili u okolnim poljoprivrednim gazdinstvima.
1692. godine je građanska bolnica (Bürgerspital) ponovo kupila ovo imanje od nasljednika Kirchberga. Na ovim prostorima je izgrađeno 120 kuća.
Na žalost je visoravan Spittelberga bila vrlo prikladna kao okupljalište za napade na grad. Tu okolnost su koristili Turci i brojni drugi vojskovođe. Često su kuće u ratovima sravnjene sa zemljom i spaljene. Brojni žitelji su izgubili život. Nakon toga su stizale nove grupe doseljenika. To su na Spittelbergu uglavnom bili umjetnici, kipari, slikari, glazbenici, zanatski majstori poput štukatera, te trgovci. Nastajale su sitne manufakturne radionice, a gotovo u svakoj kući se točilo pivo i vino. Glazbenici sa svojim pjesmama i plesajući točioci piva, takozvani „Bierausschankmäntscher" su unijeli život u Spittelberg. Svi su oni voljeli novostečenu slobodu, izvan grada sa tajnom policijom. Nastalo je veselo društvo, čiji se loš glas međutim proširio pretjerivanjem tadašnjih publicista. Uskoro su počeli pristizati i plemići, građani i službenici dvora, da bi se razonodili. Djevojkama i ugostiteljima je to išlo na ruku.
Krajem 19. stoljeća započeo je pad Spittelberga. Razvio se novi oblik noćne zabave, koji je trajao sve do početka prvog svjetskog rata. Nakon toga je ova djelatnost potpuno nestala, a Spittelberg je utonuo u san.
Nakon drugog svjetskog rata su Spittelberg nastanjavali uglavnom stari ljudi i stranci. U 1970tim godinama je nastala ideja obnove Spittelberga sve do crkvenog sokaka (Kirchgasse). Svi su se sa time složili, čak i zastupnici okruga i vijećnici. Po prvi puta su i građani postali aktivni. Isprva mala grupa arhitekata, restauratora spomenika i dalekovidnih osoba je shvatila, da će doći do uništavanja značajnog kulturnog blaga. Nastala je prva građanska inicijativa grada zvana „Spasite Spittelberg". Općina Beč donijela je odluku o sanaciji i kupila određen broj kuća sa namjerom da izvrši sanaciju istih.
1973. godine ovo područje je proglašeno zaštićenom zonom. Na taj način je unatoč svemu pošlo za rukom zadržati ovo ljupko „selo" u samome gradu.
